Natrag
Buć, buć…frrr, frrr…začulo se usred trske i šaša u našoj bari. Da vidimo kakvi su to zvukovi. Čuj! Ima i radosnih uzvika! Dovoljno da zaintrigira našeg Bubamarca koji je upravo obavljao jutarnju gimnastiku krila i nogu. “Idem prošetati oko bare pa da vidim o čemu je riječ. Samo šećem, nije da sam znatiželjan.”
Prošeće on po grančici koja se nadvijala iznad vode i ima što za vidjeti! Zeleni žabac sa dva metravisine skače u vodu dok Plavi ptić lovi raspršene kapljice u brišućem letu.
Stanite, čekajte, nemojte… uzbuđeno zavapi Bubamarac. Nisu ga niti primijetili. Dečki! – glasnije ih dozove Bubamarac upravo u trenutku kad je Zelenom izronila glava iz dubine i nađe se oči u oči sa Bubamarcem. “Što to radite?! Zar ne vidite da je tek treći mjesec i rano je za kupanje! Brzo ručnike u ruke i obrišite se! Možete navući gadnu prehladu!” Daj Bubamarac, javi se Plavi ptić sa grane. “Vidiš da je toplo” te nastave oni sa igrom.
Jao, jao…ovo neće izaći na dobro. Ovo vrijeme je jako varljivo. Nije to pravo ljetno sunce, a zna zapuhati i ledeni vjetar. Zabrinut, a malo i ponižen ode Bubamarac među zvončiće,visibabe i jaglace.
Dan je prošao u igri i veselju, spustila se noć. Bara je konačno utihnula, a voda postala mirna poput ulja. Barsku idilu odjednom naruši zvuk kašlja i šmrcanja. Kh, kh, kh, a-pciha, a-pciha! Da, naravno, već ste pogodili. Plavi ptić i Zeleni žabac upravo su ubrali plodove svoje nepažnje i svojeglavosti. Što ćemo sad? – upita Zeleni Plavog ptića. Najbolje da odemo kod Bubamarca, on uvijek ima neki prirodni lijek, znaš da on zna sa ljekovitim biljem.
Hej, Bubamarac! Bubamarac! Kh, kh, kh…skoro bez daha ostane Plavi ptić. Dobro, zašto me budite tako kasno? Najljepše zaspim među proljetnim cvijećem i vi me probudite. Nemoj se ljutiti, oprosti nam jer te nismo slušali, imaš kakav lijek za nas? Pa vi dečki gorite! Brzo na toplo! – uzvikne Bubamarac. Naravno da se ne ljutim, ne brinite. Otvori jednu ladicu i iz nje izvuče vrećicu sa čarobnim prahom proivođača “Majka priroda”. Brzo svaki po tri mrvice! Ptić proguta bez problema dok se Žabac borio sa svojim ljepljivim jezikom. No, uzmi malo javorovog soka.
Već sljedeći dan naši junaci su bili puno bolje. Ovaj put sjedili su u suhoj travi i razgovarali. Znaš, lijepo je i ugodno ovo proljetno sunce, ali bome i opasno ako smo neodgovorni. Ajmo zahvaliti Bubamarcu i ispričati se za jučer. Kako ste, dečki?, baš naiđe Bubamarac. Dobro smo. Oprosti i hvala ti. Ma, ništa, to mi je bila dužnost. I još nešto: zahvalite “Majci Prirodi” i sljedeći put je više poštujte. Hoćemo, hoćemo, prolomi se kroz granje.
Danas i sutra pauza, a onda znam odlične igre na suhom, kaže Plavi ptić Zelenom žapcu. Možda te naučim i letjeti. Zašto ne? – treba probati, nasmije se Žabac 🙂
