Natrag
Društvo, imam ideju! Mogli bi na more, meni je ovdje užasno vruće! – usklikne Opasna žaba. „Ide tko?“ Nastade tišina. Bubamarac je i dalje čitao knjigu u hladu niti ne trepnuvši, Zeleni žabac i tako ne ide nikamo iz svoje bare, Onog smeđeg nema smisla niti pitati, Crni mrav, naravno, negdje radi i tako nam ostane samo Plavi ptić.
„Daj molim te, Plavi, odi barem ti!“. „Znaš da nisam ja za to, ja više volim brze rijeke i planine.“ „Ali molim te, molim te…“ Plavi se osjećao glupo, no izgleda da ga je uspjela nagovoriti. „Zašto nisi rekla Zelenom žapcu?“
„Daj nemoj, još će netko pomisliti da smo u vezi.“ „A ako za mene pomisle?“ „Pa ti si ptić, hihihi, kužiš?“ „Baš i ne kužim“ – u sebi pomisli Ptić. On je više lik od akcije, ekstremni sportovi i to.
Opasna žaba stavi na sebe sunčane naočale, namaže usne jarko crvenim ružem i uzme svoj omiljeni damski suncobran. Krenu oni tako na plažu… „Glupo, baš glupo“ – progunđa Plavi. „Ako letim onda sam prebrz, a pješice ne mogu pratiti njene skokove“.
Plavom ptiću se kljun gotovo užario. „Ja ne znam kako ovi mogu izdržati tu vrućinu!“ Nije prošao niti tri ptičja koraka, kad ugleda radove na cesti. Svi radnici stajali su u hladu, ali jedan je uporno nastavljao raditi na žakom suncu.
„Juuu, pa to je naš Crni mrav!“ – šapne Opasna Plavome. „Kako mi je neugodno!“ „Nemamo kamo, moramo ga pozdraviti“ – reče Plavi.
„Hej, Crni! Kako ide?“ „Odlično!“ – odvrati Crni mrav, ni ne podignuvši glavu. „Nekako si mi jako pocrnio na suncu“ – proba se našaliti Plavi. „Pa da. Hvatam ten. A zašto su tebi noge tako bijele?“ „Uf!“ – zacrveni se Plavi u licu. „Uvučene su mi dok letim. Ne znam jesu li do sad ikada vidjele sunca“. „A što ti je to s kljunom? Namaži si ga s uljem za sunčanje“
„Zašto sam se, dovraga, dao nagovoriti…“ – pomisli u sebi Plavi ptić. „Same neugodnosti! Bolje bi mi bilo da sam skočio sa Šibenskog mosta…“ Mrzovoljno nastavi put dok ga u stopu prati Opasna žaba sa svojim suncobranom.
„Evo došli smo. Kvragu i tvoje more! Samo zijevam od žeđi i vrućine! Da nas barem Crni nije vidio… I još slušam ove nepristojne galebe!“ Sjedne tako on u obližnji grm dok je Opasna žaba našla mjesto na suncu.
„Ne razumijem…Što tu ima lijepog? Moja ekipa uživa u gorskom zraku i kupa se u planinskim svježim rijekama. Pa dobro, neka joj bude. Ipak smo prijatelji. No dogodine neka si nađe nekog drugog. Lijepo je meni govorio Onaj smeđi da je doma najljepše.“
“Plavi!“ – prolomi se plažom. „Namaži mi leđa da ne zagorim“ – reče Opasna i nasmije se ispod ogromnih sunčanih naočala. „Jao, još i to!“ – pomisli Plavi.
„Pozdrav svima, uživajte u moru i odmoru. Čujemo se i vidimo opet na jesen.“
Vaš Plavi ptić
