Natrag
Za početak, volim sve što je drveno, kaže Smeđi. On živi ispod kore starog hrasta i vrlo dobro poznaje povijest. Kad ga sretnete, uzmite si dosta vremena jer jako voli razgovor.
Razmišlja o tome kako je nekad bilo puno više onih buba u njegovom susjedstvu. Bilo ih je na tisuće! Svi su živjeli zajedno i bili su si dobri. Kad se samo sjetim…Poslije teškog posla na polju ili šumi, uvijek je bilo vremena za igru i zabavu. Gdje su svi otišli, često se pita.
“Ah, jedni su dobivši krila odletjeli, neki otišli na drugo drveće čija je kora slasnija od tvrde hrastove. Mislim da su najviše krivi sječa šuma, priče da je negdje bolje, a pogotovo kemijski preparati od kojih me peče nos i užasno boli glava”-razmišlja Smeđi.
Naš Smeđi, izvrstan je drvodjelac i zna izraditi drvenu igračku koja hoda i govori. Jako je tradicionalan i ne voli električne alate. A i od kuda mu struja? Pa nije on električni kukac! Nikamo mu se i ne žuri. Ako ga netko treba, nek malo pričeka. U tome je možda tajna njegove dugovječnosti. Kruže priče da je star preko tristo godina, malo manje od starog hrasta. Nije čudo da su nerazdvojni prijatelji.
Smeđi njega počeše po leđima, gdje hrast ne može, na što se stari hrast nasmije među krošnjama: “Ha, ha, ha…ovo škaklja.” Smeđi živi za svoj zavičaj, tradiciju i kulturu. Nikamo ni ne putuje. Kako bi samo mogao ostaviti svoj stari hrast?! Tu sam najsretniji, zaključuje Smeđi i sve nas pozdravlja. “Idem na spavanje, uskoro će noć. Budite mi dobri i zasadite koje stablo.
