Natrag
“Nisam vam ja obični kukac od kojih se ljudima diže kosa na glavi! Ja sam Bubamarac”- ljutito progovara , čuvši razgovor društva ispod jorgovana. Pa dobro Bubamarac, nismo ni mislili… Znam ja dobro što ste vi mislili, a i razgovarali. Tu sam već dobrih pola sata, ali me niste vidjeli.
Bubamarac poznaje baš svaku biljku i životinju u našem kraju, kao i njen latinski naziv. Koliko je samo taj pročitao knjiga! Zna sjediti i po cijeli dan ispred knjige da uopće ni ne ustaje. Jedino što možemo čuti od njega je blago mrmljanje, točno u momentu kad okreće novi list. I onda opet tišina i tek poneki uzdah.
Veliki je kritičar suvremenoga svijeta i jako zabrinut, sam priznaje. Smatra, iz svoje bubamara perspektive, da je sve otišlo krivim smjerom i da moramo nešto poduzeti kako bi spasili planet i našu civilizaciju. Rijeke, šume, jezera… sve to može i bez nas, ali mi bez njih ne!
Jutros, dok je čitao novine, a šalica vruće kave širila opojan miris, iznenada uzvikne: “Pa ovo više nije normalno…vidi reklamu za insekticid” -pokazuje Zelenom žapcu “Sustavno nas truju! Shvaćate li?” Daj, daj, ti uvijek imaš svoje teorije zavjere, opusti se. “Ako ste svi vi normalni…okrene se i ode sitnim koracima. Ja ću od bijesa poletjeti!” Raširi krila i napravi jedan krug.
“Nitko ne sluša moja upozorenja. Došli smo do ruba, a ovi se ponašaju kao da su van pameti! Trče za suvišnim i ne mare za osnovno. Vodu, zemlju, zrak! Nas bubamare.” Vrlo zabrinut Bubamarac, stane šetati gore – dolje.
Znam! – uzvikne! Kako nisam prije shvatio da odrasli ne razumiju tako važne stvari! Raširi ponovo krila, te odleti do skupine djece koja su se igrala na livadi. Spusti se jednoj djevojčici na prst i na opće zaprepaštenje prisutnih progovori: “Vaši roditelji mnogo rade kako vama ništa ne bi nedostajalo i ne slušaju što im priroda govori”. Ispripovijeda Bubamarac djeci sve što ga muči i sva se djeca složiše s njim. “Vi ste ti koji će spasiti svijet i prirodu”, nasmije se i ode, praćen pogledima klinaca. Sretan. Suncu.
Laku noć vam želi bubamarac ?
